Testing testing. Recept jedan. Pokušaj prvi.

Rasprave oko recepata s interneta su uvijek tema od koje može zabolit glava. Kako znati koji recept valja? Kome vjerovati? Zna li netko tko se zove Dragica iz Krapine doista kako se rade kolači ili je recept samo negdje prepisala?

Da ne spominjemo televizijski imperativ novomilenijskih emisija o kulinarstvu. „Što se dogodilo, gdje je ta kap što je prelila čašu..“ pjevao je neki hrvatski pjevač čijega se imena sada ne mogu sjetiti. A možda nije bio hrvatski. Tko će ga znat. U svakom slučaju ima onih dana kada dosada jednostavno preuzima oblik poludnevnog ili još bolje cjelodnevnog izležavanja pred TVom i gledanja kulinarskih emisija. Nekad one na talijanskom, čisto da naučim i taj jezik kako spada, a najčešće one na dvadesetčetverosatnom programu.
I što reći? Moraš odabrat favorita. Kako god bilo moraš pokušat. Bilo da je riječ o Dragici, Ankici ili nekoj drugoj teti s web portala ili pak s televizijske emisije.
I ja bih rado išla na farmu kikirikija ili lješnjaka, ali bojim se da u mojoj blizini ne postoji niti jedna. Štoviše, mi smo ovdje blagoslovljeni uvoznim lješnjakom koji se za nas, stanovnike Hrvatske, doprema specijalno iz zemalja čija imena djeca uče tek u osmom razredu osnovne na satu geografije (ako se taj predmet i dalje tako zove). Ako imaš sreće onda ti uleti nešto domaće i finije, cijena nije važna, samo daj šta daš i reci mi da to tretiraš bez pesticida, a ako mi usput dozvoliš da dođem na mjesto događaja nema kraja sreći. I što ćeš onda s proizvodom od kikirikija – s maslacem? Ništa. Ideš istraživati je li doista ono što nam je lijepa televizijska voditeljica/kuharica rekla istinito. Je li potrebno deset ili petnaest minuta? I nisam sitničava, samo sam navikla da većina recepata ima neku manu.
To je kao igra. Igra u kojoj ti onaj koji ti pruža informaciju o nekom novom receptu, namjerno izostavi jedan mali sitni detalj kojega moraš sam otkriti. To je poput one scene iz Prijatelja (da, da, jesam fanatik Prijatelja) u kojoj Monica otkriva recept za kekse od Phoebeine bake koja je umrla. Da ne govorim o tome koliko je puta moja mama doživjela teške riječi odbijanja kad je zamolila neku od svojih rođakinja/slastičarki za recept. A i one koje su davale recepte uvijek su joj davale lažni recept. Onaj pravi je išao s njima u grob (a neke su još žive, ali će ga i one ponijeti sa sobom, u to ne sumnjam). To je tako s tim blagom. Jednog dana ću otvoriti svoj muzej recepata. I neka se zna da je to bila moja ideja (ovo kažem samo za slučaj da u narednim godinu dvije u ZG-u ili RI nikne neki sličan).
Ajmo sad na recept (i da se razumijemo, na ovom će blogu tek ponekad biti koji recept..). Isprobavanje onog što kaže Donna Hay. I prilagođavanje vlastitoj pećnici. Dakle, radimo čokoladne kekse s punjenjem od maslaca od kikirikija.
Za tijesto: 300 gr tamne čokolade, isjeckane ili naribane na krupno
40 gr maslaca
2 jaja
150 gr šećera u prahu
35 gr brašna (prosijanog)
1 vanilin šećer
Pola žličice praška za pecivo
A za punjenje:
160 gr šećera u prahu
280 gr maslaca od kikirikija – ja sam stavila malo manje
80 gr maslaca – ja sam stavila 100 jer mi je falilo onog od kikirikija
1 vanilin šećer, ili još bolje ekstrakt vanilije
1 dl vrhnja za šlag
Kao prvo sve pripremite. To uključuje i paljenje pećnice kako bi bilo dovoljno ugrijana za pečenje. Od onih 300 gr čokolade oduzmite 200gr. To ne morate jako usitnjavati. Dovoljno je tek na kockice razlomiti jer će se otapati skupa s maslacem. Kada se čokolada i maslac fino otope stavite tu smjesu na stranu i uzmite jaja, šećer, vanilin šećer i miksajte s mikserom jedno desetak minuta. Smjesa treba biti fina i kremasta. U to dodajte brašno i prašak za pecivo, čokoladu s maslacem i isjeckanu/naribanu čokoladu. Pomiješajte sve skupa i pustite da se odmori desetak minuta.
Kad se odmorilo sa žlicom odvajajte manje loptice i stavljajte na lim obložen papirom za pečenje. Što manje to bolje jer se smjesa kasnije spljošti i raširi tijekom pečenja. I napravite parni broj jer se poklapaju kaop sendviči (a mi smotaniji možemo i neparni, pa ako jedan keks tijekom punjenja pukne imamo onaj zamjenski). Peče se 15tak minuta po mom mišljenju, a može i koju minutu gore ili dolje. Vidjet ćete sami uostalom kad su malo napuknuti. Punjenje se radi tako da miješamo omekšale maslace sa šećerom i vanilijom u posudi sa električnim mikserom barem pet minuta. Smjesa treba postati lagana i pjenasta. U to onda dodajemo vrhnje za šlag i miksamo još dvije minute.
Kad su keksi gotovi i malo ohlađeni – inače bi si prste spržili – uzmete jednu polovicu na nju stavite dobru žlicu kreme, uzmete drugi keks i poklopite. Lagano pritisnete kako bi se smjesa poravnala a opet kako keks ne bi napuknuo. Keksi su fini uz kavu, čaj, kakao ili neku dobru seriju/emisiju a može i tekma. I čak su bolji sutradan.

Objavljeno : 17.09.2013.

Sanja

17:17:40 24.01.2014.

Sad tek čitam, malo sam u zaostatku :P Ovi su mi keksi strava ;) Meni web služi za nadopunjavanje ideja, nekad ni sama ne znam što bi i kako bi, pa malo gledam kako su druge tete to napravile da hrana ne bude monotona ;) Čak sam i mamu navukla na online - recepte :D