Mala pivska gurmanica

Doista mi nije teško pisati o mojoj ljubavi prema pivu. Na stranu svako šovinističko shvaćanje da je pivu mjesto jedino uz muškarca i dobru tekmu – pivo jest i bit će nadam se još dugo dio mojeg gurmanskog opusa (možda konačno i naše pivovare smisle reklamu u kojoj žene uživaju u pivu a da ne budu objektivizirane).

Kako je ta ljubav započela sjećam se kao da je jučer bilo jer se pivo kod nas trošilo podosta. Ne u onom alkoholičarskom smislu, ali popodneva nakon fizičkog rada bila su za malu pauzu uz čašu piva i malo sira. Da sira! I onda bi se pričalo, ma kakvi, tračalo o svemu što se uokolo događa. I Jeli i Mari i strini i tetki ovoj ili onoj. Baba je vodila, mama bi preuzela a ja bi žicala malo piva. Muškarci su uvijek imali drugačiji odnos prema pivu. Ja i dalje volim fine čaše za pivo i plašim se nehigijenskih uvjeta u kojima se ta zlatna tekućina puni.
Dosta o sentimentalnom izljevu prema pivu (pijem ja i vino i ostale nam drage alkoholne i bezalkoholne skupine pića). Vrijeme je za upoznavanje s nekim pivskim štivom. Ima ga podosta a ja koristim ono što mi je pod rukom. Valja svakako pozdraviti svaku ideju objavljivanja pivskih kuharica jer nam takvih dobrih ideja zaista u kuhinji fali. Valja isto tako naglasiti ljepotu koju vam takve knjige nude. Ako su dobre, zaista dobre, poput ove Male pivske kuharice Željka Šatovića Gule i Danila Dučka onda imate šanse za ulazak u taj misteriozni pivski svijet.
I dalje učim i koliko god ponešto znala opet shvatim kako mnogo toga o pivu ne znam. Ta je početnička pozicija uvijek povoljna jer upijamo najviše znanja. Nema u Hrvatskoj mnogo autora koji si daju za pravo upuštati se u diskusije o pivu. Možda ih je strah Michaela Jacksona (nažalost ne pjevača) jednog od vodećih poznavatelja piva i pivoljupca. Ako bi ga ikada srela bilo bi me strah uopće srknuti pivo a kamoli o njemu započeti raspravu. Slušala bih ga kao malo dijete prvi dan škole. No o Jacksonu ćemo kasnije.
Zašto je knjiga zanimljivo štivo: 1. Zato jer je pisana jednostavno i time je zanimljiva ljudima koji ne piju pivo
2. jer je obuhvatila ne samo recepte s pivom, koje svakako treba isprobati već i priču o pivu kroz povijest a i općenito
3. jer je zaista originalno ilustrirana a slika govori tisuću riječi
Sva sreća da nismo u Belgiji jer bi nam ova knjiga bila sva zmazana i isprljana od kuhanja s pivom. Nama je ipak lakše s maslinovim uljem i vinom ali valja iskušati nekoliko pivskih specijaliteta. Ovo su neki od meni dragih a može ih se naći i u knjizi:
Krem juha od piletine, gljiva i piva. Ništa strašno i komplicirano ali se jednostavna krem juha ispunjava blagom aromom pšeničnog piva koje se prvo zagrije skupa s pola litre pilećeg temeljca. Kad se pola litre piva i pola litre temeljca zagrijalo u to dodajemo nascjekane gljive (šampinjoni, 20dag) i piletinu (15dag kuhana). Meni osobno najdraži dio kuhane piletine je onaj oko batka i zabatka. Lagano se kuha pet minuta. U to dodamo 2 dcl vrhnja za kuhanje i tri žumanjka. Ja posolim malo a vi kako vam je gušt. I dodajte pri kraju nasjeckani peršin – jer što je juha bez peršina.
Da ne opisujem sad svaki recept nabrojat ću još samo neka meni zanimljiva/lagana/ukusna recepta: muštarda od piva, najjednostavniji kruh na svijetu, široki rezanci u umaku od pšeničnog piva, gulaš spivom i gljivama i td.
Što je to dobro pivo?
Tema je to o kojoj bi se rasprava svakako mogla povesti. Je li samo ime dovoljno? Nažalost nije. Po mojem iskustvu što je proizvod razvikaniji obično nije ništa poseban. Takve firme uglavnom imaju novca na bacanje za reklamiranje i tu staje svaka kreativnost i bogatstvo okusa. Za sada rasprava o pivu staje jer sa svakom novom riječi shvaćam koliko toga još treba naučiti. A probala sam tek nekoliko desetaka vrsta.
Sramota.

Objavljeno : 19.03.2014.